Aplikacija za praćenje auta: kada pomaže vozaču, a kada samo dodaje posao

Većina aplikacija koje dođu do vozača nije napravljena za vozača. Napravljena je za kancelariju pa spuštena niže, jer neko mora unositi podatke. Rezultat poznaješ: osamnaest polja na ekranu koji se ne vidi na suncu, obavezni padajući meniji i poruka „greška pri spremanju“ baš dok si na rampi bez signala.

Zato vrijedi reći otvoreno po čemu se prepoznaje aplikacija koja stvarno radi u kabini.

Pet stvari koje mora znati

Mora raditi bez interneta. Podzemni parking, magacin s limenim krovom, dionica kroz planinu bez signala — to je normalno stanje, ne izuzetak. Ako aplikacija traži vezu da bi zapisala jedan broj, nije za put. Zapis mora ostati u telefonu i otići sam kad se signal vrati.

Mora se koristiti jednom rukom i s rukavicom. Dugmad velika, radnja najviše dva dodira. Ako za upis istovara treba proći kroz tri menija, nećeš to raditi i pisaćeš kasnije po sjećanju.

Mora pitati samo ono što ti znaš. Mjesto, kilometraža, litri, iznos. Vrijeme neka upiše sama. Tarife, fakture i raspodjela troškova nisu tvoj posao i ne trebaju biti na tvom ekranu.

Mora se čitati na suncu i u mraku. Sitan font i svijetlosivo na bijelom je beskorisno u kabini u podne. Toliko jednostavno.

Ne smije te držati za telefon duže od dvadesetak sekundi odjednom. Posao se radi u porcijama — na pumpi, na rampi, pri polasku. Ako jedan unos traje duže, odgađaš ga, a odgođeno se piše po sjećanju.

Jezik je važniji nego što izgleda

Međunarodni transport znači da vozač i dispečer često ne govore isti jezik. Bosanac vozi za poljsku firmu, Ukrajinac za njemačku, Rumun za slovačku. Ako aplikacija postoji samo na jeziku kancelarije, vozač je koristi napola i pravi greške ne iz nepažnje nego zato što nije siguran šta polje traži od njega.

Zato jezik aplikacije treba biti izbor vozača, a ne firme. Dispečer radi na svom, vozač na svom, a podaci su isti. To nije udobnost — to je razlika između čistog zapisa i zapisa koji neko kasnije popravlja.

Šta konkretno dobijaš

Aplikacija nije sama sebi svrha. Evo šta se stvarno mijenja kad upisuješ usput:

• Veče je slobodno. Nema fascikle i nema prisjećanja brojeva od prije osam sati.
• Gorivo se ne gubi. Litri i iznos su upisani na pumpi, čak i ako se račun izgubi.
• Vremena su dokazana. Svaki zapis nosi vrijeme kad je nastao — ako istovar upišeš na kapiji, to je tvoj dokaz kod spora o kašnjenju.
• Nema poziva nakon sedmicu dana s pitanjem zašto kilometri ne izlaze.

Pojedinačno su to sitnice. Zajedno su otprilike pola sata dnevno koje sada odlazi na prepisivanje.

Gdje se aplikacija susreće s kancelarijom

S druge strane istog sistema stoji upravljanje voznim parkom. Dispečer dobija zatvorenu turu čim je vozač pošalje, a ne krajem mjeseca. Računovodstvo dobija litre i iznose bez prepisivanja. Vlasnik vidi potrošnju na sto kilometara po vozilu bez pravljenja tabele.

Za vozača to ima jednu konkretnu posljedicu: niko te ne zove. Informacija je već tamo gdje treba biti, čim pošalješ turu. Pozivi se dešavaju kad nešto nedostaje — a kad ništa ne nedostaje, nema poziva.

Vrijedi i obrnuto. Ako ti firma da aplikaciju u koju unosiš podatke, ali ništa ne ide automatski dalje, onda si samo zamijenio papir ekranom i ostao s dvostrukim poslom. Po tome se prepoznaje je li sistem dovršen.

Kako to isprobati bez rizika

Nemoj mijenjati sve odjednom i nemoj čekati da firma odluči. Uzmi jednu turu — jednu jedinu — i zapiši je paralelno: kao i obično na papir, i istovremeno u aplikaciju. Navečer uporedi.

Vidjećeš dvije stvari. Prvo, da su brojevi iz aplikacije tačniji, jer su uneseni u trenutku. Drugo, da je veče u kojem inače pišeš ovaj put već gotovo.

Ako ti nakon jednog dana razlika nije očigledna, aplikacija nije bila prava. Ako jeste, nema razloga za povratak.

Baterija, podaci i ostale sitnice koje odlučuju

Postoje tri praktična detalja zbog kojih vozači odustanu od aplikacije u prvoj sedmici, a rijetko se spominju u opisima.

Baterija. Aplikacija koja cijeli dan drži GPS uključen isprazni telefon do podneva. Putnom nalogu praćenje pozicije ne treba — dovoljno mu je ono što upišeš ti. Ako ti telefon umire zbog aplikacije, to nije tvoja krivica nego loše napravljen program.

Prenos podataka u inostranstvu. Roming košta, a aplikacija koja šalje slike u punoj rezoluciji preko mobilne mreže to plaća iz tvog paketa. Tekstualni zapis — mjesto, kilometri, litri — ima svega nekoliko kilobajta i u romingu se skoro ne osjeti.

Prostor u telefonu. Nekoliko stotina slika mjesečno zauzme više nego što misliš. Aplikacija koja čuva samo tekst neće ti napuniti telefon.

Kad biraš, pitaj upravo za te tri stvari. Odgovor na njih otkriva je li aplikaciju pravio neko ko je bio u kabini ili neko ko je samo gledao tabelu.

Uzmi RUNAGA Lite na telefon

RUNAGA Lite je napravljena za vozača koji nema vremena. Radi bez interneta i šalje kad se signal vrati. Ne prati lokaciju i ništa ne slika — čuva samo ono što upišeš. Govori 29 jezika, pa ti biraš svoj, a izvještaj za šefa može ići na drugom jeziku nego što ti je aplikacija. Svaki unos traje nekoliko sekundi, a kad završiš turu, gotov izvještaj ide šefu e-mailom kao PDF.

• iPhone: App Store
• Android: Google Play